Miro Pijaca: Tvrdalj - svijet iza zidova
Repriziramo dokumentarnu radio dramu koja je nedavno imala premijeru na Trećem programu i koja nas ove godine predstavlja na Međunarodnom festivalu igrane i dokumentarne radio drame Prix Marulić, u Hvaru.
Duhovnost renesansnog pjesnika Petra Hektorovića (1487-1572) osim u pisanju i prevođenju našla je svoj izraz i u graditeljstvu. Na ideji o ladanjskom kompleksu s perivojem i ribnjakom koji bi se izgradio na posjedu Tvrdalj u hvarskom mjestu Stari grad počeo je raditi 1514, odmah poslije smrti svojega oca, potomka hvarske plemićke obitelji. Ideja je pjesnika „osvojila i čudno opojila“, pa se s gradnjom Tvrdalja bavio do kraja života smatrajući i onda da nije dovršio sve što je naumio.
Radijski mikrofon dokumentariste i ton majstora Mira Pijace ulazi u Tvrdalj danas i zatiče iza kamenih zidova dvoje stanovnika. Jedan je gospođa Rita Politeo, žena u poznim godinama uzdrhtala nad pitanjem što se biti poslije njezine smrti s Tvrdaljem. Gospođa je zaronjena u sjećanja na prošla vremena kad su se ona i njezin pokojni muž mnogo toga odricali da bi sačuvali i održali ovaj jedinstveni odbljesak prošlosti. Drugi stanovnik ovog mjesta je gospođin nećak, Toni Politeo, galerista, čovjek novog doba koji je sebi u zadaću stavio da u Tvrdalj upiše današnje vrijeme, pa čak i ono buduće ugrađujući u jedan zid vremensku kapsulu koja čeka one koji će tek doći.
Što na sve to kaže Petar Hektorović, što kaže Tvrdalj? Osim u tekstovima kamenih zapisa odgovore nalazimo u citatima najvažnijeg pjesnikova djela, refleksivnodidaktičkog spjeva „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ koje interpretiraju glumci-amateri Hvarskog pučkog kazališta. Ovaj spjev nadahnut je putovanjem kojeg je pjesnik poduzeo vjerojatno u jesen 1555 bježeći od briga koje mu je gradnja zadavala. U ribanje je krenuo s dva ribara i jednim dječakom, te opijen ljepotom krajolika i nadahnut narodskom mudrošću i vitalnošću suputnika, ispisao nadahnute stihove, njih 1200. U njima kao i u kamenim natpisima možemo naći poruke koje nas vraćaju samoj biti života. Jedna od njih je: SPOZNAJ DA NE SPAŠAVA NI BOGATSTVO NI SVJETSKA SLAVA NI LJEPOTA ILI DOB, JER SMRT SVE GRABI.
↧